Vrbničke priče      

Vrbnik je grad pun priča i legendi. Neke od njih odabrali smo za Vas.

MALIČIĆI
U zimskim večerima susjedi bi se najradije okupljali u domu jednog od njih. Dok je vatra s otvorenog ognjišta grijala zimogrozne starce koji su se gurali bliže vatri, po zidovima jedva osvijetljenih prostorija, kao po stranicama neke čarobne slikovnice, jedna je nevidljiva ruka šarala nemirne, žive slike. Čudni likovi micali su se na sve strane. U jednom trenu su rasli, savijali se, previjali, a u drugom bi već nestali.
Onda bi poteklo kazivanje o davnim zgodama, o neobičnim susretima sa čudesnim bićima, onima koji su nekada u davna vremena obitavali na ovim prostorima zajedno s ovdašnjim ljudima. Uz ognjišta bi tada oživjelo sjećanje na vile, vilenjake i maličiće. U davno doba kad se još nisu brojile godine, ta čudna bića moglo se sresti u gradu, ali i na pašnjacima izvan grada gdje su obitavali pastiri. Naročito su bili nezgodni ti susreti ukoliko su se dogodili noću.
Mali Roč imao je velikih problema s maličićima. Ta su se mala zaigrana bića znala pojaviti iznenada, zanovijetati i zafrkavati ljude kojima nije uvijek bilo do šale. Stanovnici Roča dugo su se spominjali jednog maličića i njegovih nepodopština koje im je priređivao. Dakle, on se ugodno smjestio na tavanu jedne od kućica, uz koju ćete sigurno proći ako svratite u Roč. Zahtijevao je da mu se svaki dan pripremi "pjat makaruni", što će reći da ga je trebalo hraniti, i to ne bilo čime već makaronima koje su Vrbničani sebi pripremali samo nedjeljom i blagdanom.
Preuzeto iz: Vrbnik – grad i okolica (posebno izdanje Vrbničkih vidika), Marija Kraljić

KUGINA KUĆA
U ulici Smokovec nalazi se Kugina kuća. U njoj je jednom davno sa sinom jedincem živjela siromašna Jela. Pristala je Kugu na leđima unijeti u grad, jer joj je obećala da će njezine ukućane poštedjeti. Međutim, te je večeri Jelino dijete, mali dječak navratio susjedima da ne bude sam. Bolest je tu večer poharala sve kuće, poštedjela je Jelinu kuću kako je obećala, ali ne i susjedovu. Vrbničan Mate Gršković (1835. – 1916.) koji je kao sveučilištarac u Pragu dijelio sobu s budućim velikim hrvatskim književnikom Augostom Šenoom (1838. – 1881.) ispripovjedio mu je ovu prekrasnu legendu koju je Šenoa opjevao u povjestici "Kugina kuća.
Preuzeto iz: Vrbnik – grad i okolica (posebno izdanje Vrbničkih vidika), Marija Kraljić